Hosting je usluga koja omogućava sajtu da bude dostupan svim korisnicima interneta, samim time hosting je nerazdvojni deo posedovanja sajta.

Da bi bio dostupan preko interneta, vaš sajt mora da postoji na nekoj mašini koja je povezana na internet i na kojoj je instaliran i ispravno podešen softver za serviranje web stranica. To su bar minimalni uslovi da bi ta mašina mogla da se definiše kao server za hosting sajtova, a zašto to ne može da bude bilo koji kućni računar je bolje objašnjeno u sledećoj listi poželjnih atributa:

Statička IP adresa – većina kućnih računara od internet provajdera dobija samo dinamičku IP adresu, koja je promenljiva i samim time ne postoji jedna IP adresa na koju bi se uperio domen sajta.

Dostupnost 24 časa dnevno – kompjuter koji služi kao server za hosting mora da bude non-stop upaljen kako bi sajt bio dostupan 24 časa dnevno, sedam dana u nedelji.

Brza veza sa internetom – veoma poželjna karakteristika, ukoliko se sajt dugo učitava korisnici gube interesovanje, što može loše da se odrazi i na optimizaciju za pretraživače (SEO). Takođe, slike kojima dugo treba da se učitaju mogu da pokvare izgled sajta.

Hardver serverske kategorije – ako su hardverske komponente računara (poput RAM-a, HDD-a ili mrežne kartice) pravljene konkretno za serversku konfiguraciju, imaćete bolji performans, izdržljivost i bezbednost.

Održavanje – svaki online server je živa stvar na koju mora da se motri. Vlasnik servera treba da bude spreman na konstanto učenje iz oblasti administracije istog, u pitanju je oblast sa mnogo grana kojima se često ne nazire kraj. Neophodno je povremeno instalirati nove verzije softvera, koje krpe rupe otkrivene od strane hakera i ispravljaju greške koje su ostavili programeri. Istina je da su hakerski napadi na servere rutinska stvar i da ih najčešće sprovode botovi programirani da traže slabosti u podešavanjima, stoga nikako ne treba očekivati da je vaš sajt bezbedan samo zato što nemate neprijatelje.

Kako ne bi morali da ispune sve ove zahteve, pojedinci i firme najradije odaberu neko od brojnih gotovih rešenja koje nude kompanije za hosting. Iste kompanije umeju dobro da naplate ako se od njih zatraži rad na softverskom održavanju servera, zato najpovoljnije prolaze klijenti koji već imaju to znanje na raspolaganju.

Postoje tri načina da se dođe do hostinga za sajt, i znatno se razlikuju po nivou nepohodnog znanja koje vlasnik servera (ili zaposleni administrator) mora da poseduje ili nauči da bi se ta usluga iskoristila.

Tipovi hostinga, od najlakšeg do najtežeg

Website builders

U pitanju su usluge koje vam omogućavaju da sklopite sajt vizuelno, dakle koristeći miša i bez umeća pisanja koda, uz to automatski dobijate i hosting za sajt, pritom ne morate ni da platite. Zvuči kao dobra ponuda (a možda u vašem slučaju i jeste, npr. ako imate jaku želju da sami kreirate sajt), naročito s obzirom da u sklopu iste ponude dobijate sajt, hosting i domen, dakle sve što vam treba, ali iza ugla vrebaju razni problemi:

  • Pojedini elementi sajta možda neće izgledati i raditi baš onako kako želite, jer su ograničeni da rade na određeni način.
  • Uvodne informacije koje vam serviraju website builder kompanije često neće jasno prikazati sve troškove. Neke najosnovnije funkcije sajta će zahtevati plaćanje. Samo povezivanje domena (imesajta.rs) je po pravilu plaćena opcija, u suprotnom imate samo besplatan pod-domen (npr. imesajta.webcompany.com) što nije dovoljno dobro za komercijalnu upotrebu. Neke kompanije ističu mesečnu cenu ali zapravo traže da se uplati cela godina unapred (bez opcije mesečne pretplate).
  • Vlasnik sajta često uvidi da sajtu treba neka dodatna funkcionalnost koja je bitna za branšu kojom se bavi, a kompanija iza website builder-a nije ubacila tu funkcionalnost kao opciju. Ukoliko poželite da vaš sajt poraste i dobije željene funkcionalnosti, moraćete da se prebacite na drugi vid hostinga, što u ovom slučaju znači da će sajt morati u velikoj meri da se rekonstruiše, jer sajt napravljen putem website builder-a može da radi samo na njihovom hostingu.
  • Nije teško uočiti da je sajt pravljen u website builder-u, kompanije i pojedinci kojima je bitan ugled će se radije odlučiti za drugi vid hostinga i sajt skrojen po sopstvenoj meri.

Shared hosting

Zlatna sredina, kompanije koje pružaju shared hosting vam dodeljuju podešen web server i pristup vizuelnom kontrolnom panelu za administraciju, tako da osoba koja radi administraciju ne mora da poznaje rad na serverskom operativnom sistemu (za razliku od hostinga sa root pristupom koji je opisan u sekciji ispod). I dalje je poželjno imati znanje o načinima na koje internet funkcioniše, ali osnovne stvari neophodne da bi prost sajt proradio je moguće postići praćenjem uputstava iz raznih besplatnih tutorial-a. Zbog toga, shared hosting je dobra polaznica za početnike.

Sa takvim hostingom najčešće ne dobijate jednu stalnu IP adresu, i ne možete da instalirate sajtove izgrađene na tehnologijama koje kompanija za hosting ne podržava. O takvim stvarima verovatno nećete morati da razmišljate dok ne budete poželeli da imate napredniji sajt (web aplikaciju) koji zadire dublje u operativni sistem kako bi funkcionisao.

Shared hosting vam ne daje root pristup, dakle nije moguće pristupiti operativnom sistemu, iz razloga iz kojeg je shared (deljeni) hosting i dobio ime – vi delite jednu serversku mašinu i operativni sistem sa drugim korisnicima, zato dobijate pristup samo softverskim komponentama koje su namenjene uslugama koje plaćate ali ne i celom operativnom sistemu. Jedno poređenje bi bilo – vi iznajmljujete sobu u hotelu ali time ne dobijate pravo da budete menadžer hotela, kada bi svaki gost mogao da ujedno bude i menadžer gosti bi vrlo brzo napravili probleme jedni drugima, a mogli bi čak i da zatvore ili unište ceo hotel.

Jedna od mana nemogućnosti dobijanja root pristupa je ta da ukoliko neko uspe da “dublje” uhakuje vaš sajt, nećete moći da ga popravite bez plaćanja hosting kompaniji ili njenom partneru da reši problem.

Ukoliko biste radije da posedujete (tačnije iznajmite) ceo hotel, odnosno jednu virtuelnu nekretninu na kojoj može da se izgradi bilo šta, treba vam hosting sa root pristupom.

Hosting sa root pristupom

Root pristup znači da imate direktan pristup serverskoj mašini i njenom operativnom sistemu, čak štaviše možete sami odabrati i instalirati operativni sistem (a često i morate). Najpopularniji operativni sistemi za servere su zasnovani na Linux-u, a najistaknutija prednost tih open source distribucija je što ne plaćate nikakvu licencu.

Sa zakupom mašine obavezno dobijate i jednu IP adresu, koja je neophodna da biste toj mašini uopšte mogli da pristupite pre nego što usmerite domen ka njoj.

Isto kao i na shared hostingu, ako vaš sajt bude uhakovan na način koji ometa funkcionisanje ili kvari reputaciju hosting kompanije, biće vam zatraženo da rešite problem. Razlika u odnosu na shared hosting je što posedujete root pristup operativnom sistemu i možete rešiti problem koristeći sopstveno znanje ili resurse, bez plaćanja hosting kompaniji.

U slučaju da ne plaćate hosting kompaniji i održavanje (managed), to takođe znači da ste sami odgovorni za nivo bezbednosti servera, te su jako male šanse da hosting kompanija pruži bilo kakvu besplatnu podršku u slučaju da sajt bude uhakovan, s obzirom da su eksploatisane rupe u bezbednosti koje ste sami ostavili otvorenim.

Ovo je najzahtevniji vid hostinga po pitanju neophodnog znanja da bi se pokrenuo, podesio i održavao. Administrator mora da instalira i podesi osnovne servise, uključujući i sam web server (program koji će servirati stranice sajta), pritom pokušavajući da učini server bezbednim koliko je moguće bez izazivanja smetnji u radu servera.

Dodatna komplikacija Linux servera (za neiskusne administratore) je nepostojanje vizuelnog interfejsa u vidu prozora, dugmića i ostalih vizuelnih elemenata koje smo navikli da vidimo i koristimo na desktop operativnim sistemima. Rad se tu obavlja preko staromodnog tekstualnog interfejsa, gde administrator ukucava komandu posle čega server šalje odgovor (tzv. command line interface, gde uspostavljamo vezu sa serverom putem SSH protokola). 

Dobra vest je da je moguće instalirati na serveru tzv. control panel tip programa koji omogućava da se administracija obavlja preko vizuelnog interfejsa, ali i dalje će periodično biti potrebe da se “pogleda pod haubu” i nešto obavi na operativnom sistemu putem tekstualnog command line interfejsa.

Uprkos tome što zbunjuje početnike, tekstualni interfejs ima svoje prednosti i mnogi administratori ga se ne bi odrekli u korist vizuelnog rešenja. Tekstualni interfejs daje veliku kontrolu administratoru koji poseduje znanje i omogućava razna kreativna rešenja, nasuprot udobnom ali rigidnom vizuelnom interfejsu koji može da radi samo onako kako je predviđeno od strane autora vizuelnog interfejsa.

Činjenica je da developeri koji koriste najmodernije metode i dalje prave i koriste alatke namenjen za tekstualni interfejs

Dedicated, VPS ili cloud konfiguracija

Prilikom naručivanja hostinga sa root pristupom prvo se bira konfiguracija mašine – procesor, RAM, tip i veličina HDD-a itd.

Kad smo već kod konfiguracije, ovo je pravo vreme da se priča dodatno zakomplikuje – u zavisnosti od toga šta kompanija za hosting ima u ponudi, ta mašina može da postoji u jednom od tri stanja: dedicated je klasičan pristup gde se zakupljuje jedna sklopljena konfiguracija, sa VPS (virtual private server) zakupljujete virtualnu mašinu, što znači da konfiguracija tog servera (uglavnom broj procesorskih jezgara, RAM i HDD prostor) koristi po delić svih hardverskih resursa dostupnih VPS hosting kompaniji, tačnije onoliko koliko ste platili, dok cloud celu priču o razdvajanju softvera od hardvera vodi mnogo koraka dalje i u raznim pravcima.

Dedicated – fizički server, prava konfiguracija unutar kućišta, koja stoji na jednoj fizičkoj lokaciji, okružena savršenim uslovima za server. Hardverskim održavanjem tog servera se bavi kompanija koja vam ga iznajmljuje ili njen partner, dok je sve što se tiče softvera na vama. Ali ipak morate da se pridržavate pravila koje je hosting kompanija propisala po pitanju toga kakav tip sadržaja može da se hostuje na vašem serveru, i koliki je dozvoljeni protok u sklopu uplaćenog paketa.

I ako ovakav koncept servera sve više ustupa mesto cloud arhitekturi, iznajmljivanje fizičkog dedicated servera može biti ekonomičnija varijanta. Cene za istu konfiguraciju drastično variraju u zavisnosti od raznih faktora, ukoliko tražite povoljan server odličnih performansi ovde možete naći pomoć.

VPS – virtualni privatni server. Naziva se virtualni jer operativni sistem kojem dobijate pristup neće koristiti hardver namenjen isključivo jednoj mašini, ovde hardverske komponente u vlasništvu VPS hosting kompanije postaju resursi koji će da se raspodele na više virtualnih mašina.

Opet može da se koristi analogija sa hotelom koju smo koristili u sekciji shared hosting, samo što u ovom slučaju dobijate pristup operativnom sistemu virtualne mašine, ali ne i celom sistemu na kojem su virtualne mašine instalirane. Stoga bolja analogija bi bila da vi iznajmljujete parcelu na kojoj možete da gradite šta hoćete, od vlasnika prostranog zemljišta koji iznajmljuje deliće klijentima. Glavna razlika u odnosu na iznajmljivanje dedicated mašine je što možete tu parcelu po potrebi povećati ili smanjiti.

Ovde se radi o razdvajanju operativnog sistema i ostalog softvera od hardverskih komponenti, hardverske komponente su svedene na resurse koji mogu da se raspodeljuju po potrebi, radi ekonomične i fleksibilne upotrebe istih.

Vi i dalje birate konfiguraciju u smislu koliko procesora, RAM-a i HDD prostora dobijate, ali ste zato u slobodi da raspoloživu količinu tih resursa smanjite ili povećate po potrebi bez većih zastoja u radu servera (takozvani scaling, skaliranje), dok bi u slučaju dedicated fizičke mašine to bila skupa intervencija koja zahteva od servisera hosting kompanije da ručno promeni komponente, ili da zakupite celu novu mašinu. Skaliranje sa VPS-ovima je moguće samo do određene mere, dok cloud serveri omogućavaju skaliranje skoro bez granica, i bez ikakvog zastoja u radu servera.

Performanse VPS hostinga su slabije nego kada zakupite dedicated mašinu, pa se najčešće koriste za hosting sajtova koji neće imati znatan broj posetioca ili za nezahtevne serverske aplikacije. Naravno zavisi od setup-a koji plaćate, ali za VPS-ove se najčešće odlučuju klijenti kojima treba root pristup ali im je previše da zakupe celu fizičku dedicated mašinu.

Cloud – Površno gledano, teško je razdvojiti cloud od VPS hostinga, što pojedine hosting kompanije koriste prodajući VPS hosting kao “cloud” hosting, znajući da je cloud prilično popularan termin. 

Cloud mreže se zasnivaju na velikom broju resursa raspoređenim po raznim geografskim lokacijama. Jedan isti sadržaj može da bude rasprostranjen po celoj cloud infrastrukturi, tako da kada neko pristupa sadržaju isti dobije iz data centra koji je najbliži njegovoj geografskoj lokaciji, čime se naravno povećava brzina pristupa informacijama.

Takođe, s obzirom da je cloud raspoređen na velikom broju servera, pad ili opterećenost jednog servera neće obustaviti rad sajta ili serverske aplikacije, drugi serveri će da preuzmu neophodne funkcije na sebe.

Osnovni model naplate cloud usluga je pay-per-use gde vam se naplaćuje svaki minut koliko je jedna usluga online. Ukoliko prosto želite da hostujete klasičan sajt koji je dostupan 24/7, ekonomičnije varijante su shared hosting ili VPS, pa čak i dedicated (ako nađete po povoljnoj ceni). Cloud hosting je najkorisniji kada očekujete velike varijacije u upotrebi resursa – npr. sajt u nekom periodu ima malo korisnika, a u nekom drugom periodu će da ima veliki broj korisnika i da zahteva jaču infrastrukturu – kako ne biste u svakom momentu plaćali najjaču infrastrukturu, cloud može da menja količinu zakupljenih resursa i to momentalno. U nekim slučajevima to skaliranje je automatsko, ali najčešće zahteva podešavanje od strane osobe koja se bavi administracijom vaših servera.

Van konteksta prostog hostinga sajtova, arhitektura cloud tehnologije je inspirisala hosting kompanije da osim root pristupa jednom operativnom sistemu, ponude i hosting pojedinačnih elemenata, to jest serverskih aplikacija kakve biste inače instalirali na operativni sistem putem root pristupa. Prve cloud usluge koje su ušle u masovnu upotrebu su file storage rešenja za skladištenje fajlova, sada postoje brojne ponude raznih namena – od osnovnih web tehnologija na kojima funkcionišu sajtovi (poput baze podataka ili DNS-a) do pristupa veštačkoj inteligenciji i satelitima.

Dobro je znati razliku između sledećih cloud “as service” usluga:

  • IaaS – Infrastruktura kao usluga – pruža cloud infrastrukturu neophodnu za komunikaciju između hardverskih i softverskih komponenti. Drugim rečima IaaS je osnova na kojoj možete da gradite softverski deo vaše platforme / aplikacije / sistema. Dakle pod IaaS spada hosting servera, virtualizacije, mreže i skladištenje fajlova.
  • PaaS – Platforma kao usluga, uključuje sve što spada pod IaaS ali pruža dodatne softverske osnove namenjene razvijanju određenih tipova aplikacija ili sistema. Najveće PaaS platforme omogućavaju razvoj bilo koje vrste web aplikacije bez potrebe da developer upali i jedan program na sopstvenom desktop računaru. 
  • SaaS – Softver kao usluga, ovaj tip usluge nastoji da vam na što lakši način omogući da posedujete određenu online aplikaciju ili da radite u programima koji nisu instalirani na vašem računaru.

Kao što je već spomenuto, cloud hosting je najskuplja varijanta kada se radi o sajtovima i uslugama koje su konstantno online. Ali zato cloud po ekonomičnosti apsolutno briljira u slučaju da podižete neku uslugu na određeno vreme – na primer, ako želite da imate video konferenciju, takav server može da se podigne pre početka konferencije i na kraju ugasi, što znači da ćete platiti samo utrošene minute, za to vreme ćete imati snažan server za online konferencije koji bi inače bio veoma skup na mesečnom nivou.

Dakle, kakav hosting odabrati?

Probaćemo da napravimo sažet zaključak.

  • Ukoliko želite da, bez znanja, lično napravite kakav-takav sajt, a ne brinete mnogo o ugledu ili budućoj upotrebljivosti tog sajta, možete odabrati neki website builder uz koji dobijate hosting. Treba imati na umu da ćete, ukoliko želite da povežete lični domen na takav sajt, morati da plaćate mesečnu ili godišnju članarinu.
  • Ukoliko ste rešili sam problem pravljenja sajta, i nemate neke posebne prohteve, shared hosting je idealno rešenje po ekonomičnosti i lakoći administracije.
  • Ukoliko želite najveću kontrolu nad sistemom i podacima, kao i sposobnost da server koristite za nešto više osim pukog hostovanja sajtova, zakupljivanje fizičke dedicated ili VPS mašine (uz stručnog administratora) je najbolji izbor.
  • Ukoliko imate veliki budžet, ili ideju kako da se cloud struktura iskoristi na ekonomičan način, svakako odaberite cloud opciju, uz unajmljivanje stručnjaka.